Hrvatsko filozofsko društvo lani je po petnaesti put organiziralo u Cresu Dane Frane Petrića.

Glavna tema skupa, koji se u hotelu "Kimen" održao od 25. do 30. rujna, je "Filozofija, znanost i religija: kompleksnost odnosa i granice dijaloga". O njoj je raspravljalo osamdesetak znanstvenika - filozofa, teologa, ali i stručnjaka drugih profila - iz desetak europskih država, te SAD-a i Kanade.

U drugom dijelu Dana Frane Petrića filozofi su raspravljali o raznim pitanjima u sklopu stalne teme simpozija "Petrić i renesansne filozofske tradicije".

Na svečanom otvorenju govorili su predsjednik Hrvatskog filozofskog društva Mislav Kukoč, krčki biskup mons. Valter Župan, creski gradonačelnik Gaetano Negovetić, predstavnik glavnog sponzora - Dioki grupe - direktor DINA Petrokemije Emil Mandekić, te prodekani katoličkih bogoslovnih fakulteta u Zagrebu i Splitu Josip Oslić i Ivan Tadić.

Osim predavanja i rasprava tijekom Dana Frane Petrića održano je i više kulturnih događanja, prvenstveno predstavljanja raznih knjiga, a za sudionike simpozija organizirani su razgledi grada i otoka.

Frane Petrić

Franjo Petrić (Petris, Petričević, Petrišević) (Cres, 25. travnja 1529. - Rim, 6. veljače 1597.), hrvatski filozof, polihistor, grecist i latinist.

Učenjak europskog ugleda, jedan od najizvornijih i najslobodoumnijih mislilaca svojega doba. Antiaristotelovac, zastupnik posebnoga platonizma, bio je profesor filozofije u Ferrari i Rimu. Objavljivao je pod latiniziranim imenom Franciscus Patricius, a pisao je na latinskom i talijanskom jeziku. Petrić se bavio i astronomijom, meteorologijom, arheologijom i politikom. Putovao je cijelom Europom i stekao veliku slavu svojim djelima.

Njegova brojna djela upućuju na širinu njegovih interesa i bavljenje mnogim područjima i disciplinama znanja: od trgovine, medicine, filozofije do izdavaštva. Od 1575. predaje platonsku filozofiju na sveučilištu Ferrari i tada nastaju djela o poetici, novoj geometriji i postaje član uglednih akademija. Kapitalno mu je djelo "Nova opća filozofija", u kojem je dao zaokružen sustav filozofije, a koje je naišlo na osudu crkvenih krugova i zabranu širenja zbog suprotstavljanja vjeri i unošenja elemenata nekršćanske religije. U filozofijskoj znanosti srednjeg vijeka ima počasno mjesto kao najpoznatiji neoplatonist, sljedbenik Platonove filozofske misli, a protivnik Aristotelove filozofije. Smatra se pretečom i učiteljem znamenitog Giordana Bruna.

Književna djela

- Sretan grad

- 10 dijaloga o povijesti

- 10 dijaloga o retorici

- Nova sveopća filozofija