Dva največa datuma za Cresane, blagdan zaštitnika Sv. Izidora i blagdan titulara župne crkve Gospe Snježne, pokazalo se, bili su i datumi koji su zaokružili život jednog Cresanina koji je Cres, njegove stanovnike i sve vezano uz njega, bez sumnje, volio na poseban način. Nivio Toich rođen je 5. kolovoza 1935., na blagdan Gospe Snježne, te je tog dana slavio i rođendan i imendan. Na blagdan svetog Izidora, 2. siječnja 2009., koji se slavi i kao Dan Grada, nakon što je prisustvovao na obje svete mise (u crkvi sv. Izidora i svečanoj misi u župnoj crkvi) iznenada mu je pozlillo i prevezen je u riječki Klinički bolnički centar gdje je preminuo 7. siječnja.A između ta dva datuma smjestila se bogata stručna, društvena i politička djelatnost čovjeka koji je sve svoje znanje usmjerio prema svom rodnom mjestu, iako bi mu njegova stručnost - da se odlučio živjeti i raditi negdje drugdje - omogučila da ostvari i puno veče uspjehe. No on se odlučio â€ozustat ovdekaâ€? i zahvaljujuči toj činjenici Cres je danas bogatiji za mnogo toga što je potaknuo ili činio Nivio Toich.U rodnom gradu je završio osnovnu školu, a talijansku klasičnu gimnaziju u Rijeci. Diplomirao je farmaciju u Zagrebu, a potom je studirao i u Trstu, gdje je specijalizirao farmaciju i kemiju. Nakon diplome odmah je dobio radno mjesto kao ljekarnik u Cresu - u ljekarni na Trgu Frana Petriča počeo je raditi 1. kolovoza 1963. godine i u njoj je proveo cijeli svoj radni vijek. Na riječkom Medicinskom fakultetu stekao je znanstveni stupanj magistra biokemijskih znanosti. Osnovao je prvi hematološko-biokemijski laboratorij u Cresu, u ljekarni, a potom ga preselio u lokalnu ambulantu. Osnovao je i savjetodavnu parfumeriju odijeljenu od ljekarne, prvu na području bivše Jugoslavije. Dobio je nagradu â€oMr. A. Karlovacâ€? Hrvatskog farmaceutskog društva kao najmlađi farmaceut praktičar. Bio je predavač na poslijediplomskom studiju Medicinskoga fakulteta u Rijeci, redovito je sudjelovao i držao predavanja na raznim simpozijima. Bio je član Hrvatskoga farmaceutskog društva, Hrvatskoga biokemijskog društva i Sekcije za farmakoterapiju pri Hrvatskom liječničkom zboru. Godine 2003. dobio je priznanje od »The International Biographic Center of Cambridge« iz Engleske kao znanstvenik godine na području farmacije i biokemije, što je veliko priznanje za stručnjaka koji je cijeli svoj radni vijek proveo u jednoj otočnoj ljekarni. Osim stručnom, mnogo je vremena posvetio javnom i političkom djelovanju. Obnašao je dužnost člana Izvršnog viječa Opčine Cres-Lošinj, člana Komisije za pitanja manjina, člana i predsjednika Savjeta SIZ-a za zdavstvo Opčine Cres-Lošinj, člana SIZ-a za zdravstvo Zajednica opčina Rijeka i Republike Hrvatske. Bio je član Društva crvenog križa, Osnivačkog odbora Društva prijatelja Cresa, Čakavskog sabora Opčine Cres-Lošinj, te predsjednik podružnice SSRN-a Opčine Cres-Lošinj. Od 1964. aktivan je u Zajednici Talijana čiji je predsjednik od 1980. Kroz razna događanja, kazališne predstave, pjesničke večeri, druženja i izlete pokušavao je talijanskom jeziku, kulturi i tradiciji dati mjesto koje im u dugogodišnjoj povijesti grada pripada. Nakon demokratskih promjena bio je osnivač Otočkog demokratskog foruma, a predstavljao je talijansku manjinu i u Županijskoj skupštini. Bio je prvi načelnik Opčine Cres, a iznenadna smrt ga je zatekla na mjestu predsjednika Gradskog viječa.Od Grada Cresa 2003. godine primio je Javno priznanje prvog reda â€oPriznanje Frane Petričaâ€? na koje je bio izuzetno ponosan.